Skip to main content

/ O projektu /

Ako u ovaj tekst krenemo od jednostavne premise kako je neke društvene probleme postalo gotovo nepodnošljivo svoditi samo na statistiku jer ona s vremenom postaje sve strašnija i o tom istom društvu više ne progovara nego viče, zasigurno će tema nasilja nad ženama biti jedna od onih koje će se u tom smislu prve rastvoriti u svoj svojoj kompleksnosti. A činjenice u pozadini zapravo su uvijek bolno jednostavne. Dovoljno je iznova navesti primjerice onu koja kaže kako je na svjetskoj razini jedna od triju žena doživjela neku vrstu agresije i nasilja, i to uglavnom od svojeg intimnog partnera, da nam postane jasno kako je i u prostoru kazališta podizanje glasa na različite načine i različitim izvedbenim sredstvima kontinuirana nužnost i obveza.

U tom se kontekstu ovaj kazališni projekt, a teško ga je nazvati drugačije, Sjene pandemije: skriveni glasovi, možda usko sadržajno bavi temom nasilja nad ženama, koje je dodatno i u različitim manifestacijama eskaliralo za vrijeme karantene izazvane pandemijom Covid-19, ali i mnogo šire, obuhvaća različite društvene, sociološke, kulturne odjeke, pretvarajući tu osnovnu temu u svojevrsnu „pandemiju za vrijeme pandemije“, u okružju koje je svojim različitim manifestacijama poprimilo obilježja stanovitog svršetka svijeta. Ili makar grubog i iznenadnog odvajanja starog svijeta od onog novog, kojem se međutim još nije moglo ni nazreti obličje.

Sjene pandemije: skriveni glasovi kao projekt koji podupire fond Creative Europe Programme (CREA) temom se bavi na nekoliko različitih organizacijskih razina. Kao koprodukcija triju sastavnica, Zagrebačkog kazališta mladih (Hrvatska), Festivala Borštnikovo srečanje iz Maribora (Slovenija) i Beogradskog dramskog pozorišta (Srbija), zamišljen je u trima temeljnim aspektima koji zajednički različitim sredstvima pomažu u tematiziranju nasilja nad ženama te izvedbenim politikama koje ga opisuju i problematiziraju.

Prva je razina ona koja je podrazumijevala dolazak do novog dramskog teksta. Naime, nakon provedenog i opsegom veoma širokog Javnog poziva odlukom Stručnog povjerenstva iz svih triju centara, odabrane su tri autorice i njihovi dramski tekstovi, po jedan i svake zemlje sastavnice, a koji su uz praizvedbu u okviru projekta i prevedeni na engleski jezik i objavljeni u obliku e-knjige na mrežnim stranicama projekta, čime se ispunjava i još jedna vrijedna zadaća promoviranja nove dramatike te dramskih autorica iz Hrvatske, Slovenije i Srbije u europskom kulturnom prostoru.

Druga razina iznimno je važna jer predstavlja platformu za edukaciju mladih o temi nasilja nad ženama te senzibiliziranje novih generacija za problem s kojim se i mnogi od njih susreću već tijekom školovanja, ali uz to pridonosi i razvoju nove publike u smislu otvaranja vrata kazališnog procesa sudjelovanjem u svim aspektima rada na predstavi. Nizom vođenih radionica skupina srednjoškolaca imala je mogućnost provjeriti kako izgleda proces nastanka kazališne predstave od temeljne ideje, preko dramskog teksta kao posljedice promišljanja o temi pa sve do procesa proba i na kraju konačnog rezultata u kazališnoj predstavi i svim manifestacijama izvedbe koje ona podrazumijeva.

Tako dolazimo i do same predstave Kraj svijeta u tri čina kao treće i konačne razine projekta, nastale prema dramskim tekstovima triju dramatičarki Kristine Kegljen, Katje Gorečan i Tijane Grumić, odabranih na spomenutom anonimnom natječaju te osmišljenih jedinstvenim autorskim promišljanjem redateljice Selme Spahić i dramaturginje Ivane Vuković. Kraj svijeta u tri čina predstava je koja praizvedbu zapravo ima u tri potpuno ravnopravna navrata, u Zagrebu, Mariboru i Beogradu, a očekuju je i gostovanja na europskim pozornicama. Time se ujedno i zatvara krug projekta Sjene pandemije: skriveni glasovi, koji konačni izvedbeni glas pronalazi u ovoj predstavi, katkad izrazito glasnoj, katkad svedenoj i tihoj, ali ni u jednom trenutku ušutkanoj i nijemoj. I upravo je u tome njezina temeljna kvaliteta i njezin pravi sadržaj.